Kazalište

Predstava/izložba Iskop, izvedbenog kolektiva BADco., premijerno u prostoru Zbirke Richter

Predstava/izložba Iskop, izvedbenog kolektiva BADco., a u režiji Gorana Sergeja Pristaša, svoju će premijeru doživjeti 16. studenog u 19 sati u prostoru jednokatne vile u Vrhovcu 38, poznate pod nazivom Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Koreografkinja je Nikolina Pristaš, dramaturginja Ivana Ivković, za glazbu je zadužen Andro Giunio, a kostime Silvio Vujičić.

Nastupaju: Antonija Dorbić, Ana Kreitmeyer, Marta Krešić, Priska Pia Pristaš, Kalliopi Siganou, Evita Tsakalaki.

Reprizne izvedbe moći će se pogledati: 18.11., 20.11., 21.11., 22.11. i 23.11.2018. u 19 sati.Predstava se temelji na istraživanju ostavštine utopijske arhitekture dvadesetog stoljeća te njihovom sučeljavanju sa prostornim istraživanjima skupine BADco. i romanom Andreja Platonova Iskop.

Koreografski razvoj predstave temeljit će se na istraživanju specifičnih konstrukcijskih principa i gravitacijskih zadatosti arhitektonskog oblikovanja, ali rekapitulacije tjelesnih pristupa prostoru koje je BADco. razvijao u svojim predstavama: kompozitnog rada s okolišem, ikoničke refiguracije tijela, konformacije tijela i objekata, derivéa, ticalnog kontakta i potpornih grupnih formi. Proces rada na koreografiji istovremeno će biti i svojevrsni prijenos akumuliranog znanja na mlađe generacije i odvijat će se u istraživačko-izvedbenim radionicama.

Iskop kreće od istraživanja utopijskih premisa planiranja budućnosti stanovanja, socijalizacije i razmjene te neposredne uvezanosti trajanja životnog vijeka s njihovom realizacijom. Napetost između imaginacije, rada, mladosti i smrti prostor je u kojem BADco. želi istražiti i suvremenu ulogu umjetnika u relacijama proizvodnje i umjetničkih praksi.

Andrej Platonov jedan je od najvećih i najintrigantnijih ruskih pisaca dvadesetog stoljeća. Njegova dva najznačajnija djela, Čevengur i Iskop (nastali u periodu 1926. - 1930.) uronjena su u distopijsku problematiku te prikazuju deformaciju utopističke ideje u rukama čovjeka (neukog, pohlepnog ili pak slabog). Junaci kratkog romana Iskop, ili pripovijesti kako ga češće nazivaju, grade veliki toranj, proleterski dom, koji će omogućiti zajednički život svim pripadnicima radničke klase. Taj dom simbolizira svijetlu budućnost i utopijsko društvo, ali do kraja romana radnici ne uspijevaju saliti čak ni temelje toga zdanja.

Priredio: Martin Mikša