Kazalište

Kazalište Moruzgva obilježava deset godina od prve premijere

Ove godine kazalište Moruzgva obilježava deset godina od prve premijere s više od dvanaest razloga za slavlje. Povodom obilježavanja godišnjice, Kazalište Moruzgva organizira dvije svečane izvedbe koje će se održati u utorak, 19. ožujka - svečana 100. izvedba predstave OtpisaNE i utorak 26. ožujka - svečana 50. izvedba predstave Brodolomke.

Uspjeh predstave Gola u kavezu, premijerno izvedene 23. ožujka 2009. u režiji Ivana Lea Leme, pokazao se ne kao tek početnička sreća, već ishodište jedne lijepe priče o velikom trudu, upornosti i neprekidnom rastu. Kada se usporede omjeri sredstava i snaga, kazalište Moruzgva danas sa svojim domaćim i inozemnim uspjesima ravnopravno može stajati uz bok mnogo dugovječnijim kazališnim kućama. Ecija Ojdanić prije deset godina krenula je na to neizvjesno putovanje nošena samo čistim entuzijazmom i ljubavlju prema scenskoj igri, osjećajima koji prkose brojkama i bez kojih nema kazališta. Takav pogon nadahuo je i brojne kolege i suradnike koji su, uz Eciju, stvarali ovo kazalište na pozornicama po cijeloj Hrvatskoj.

Devet od dvanaest Moruzgvinih predstava nastalo je prema dramskim tekstovima ili predlošcima domaćih autora, a tek tri se temelje na inozemnim hitovima među kojima je samo jedan lektirni naslov. Takav izbor naslova svjedoči o spremnosti na rizik i vjeri u vlastite snage. Dramsko pismo hrvatskih autora u Moruzgvinim predstavama uvijek je lako pronalazilo put do svoje publike.

Sve Moruzgvine predstave postavljene su u duhu putujućeg kazališta i lako se prilagođavaju dvoranama, tehničkim mogućnostima i prostorima što ih čini održivim u različitim uvjetima. Temeljene na snažnim glumačkim kreacijama, jednostavnim ali upečatljivim redateljskim rješenjema te zanimljivim predlošcima, dvanaest predstava obišlo je sredine čijim stanovnicima je ovakav tip gostovanja možda jedina prilika za susret s profesionalnim kazalištem.

Od inozemnih gostovanja Moruzgva se može pohvaliti predstavama u gradovima Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Rumunjske, Moldavije, Kirgistana, Ukrajine, Srbije i Rusije.

Poseban dio Moruzgvine priče svakako su glumice i glumci. Kroz ansambl dvanaest predstava prošla su mnoga od najvećih imena hrvatskog glumišta kao i neka sasvim nova koja su se u međuvremenu svrstala u najtraženije mlade glumce na domaćoj sceni. Prilika da se zaigra izvan matičnih kazališta afirmiranom glumcu može biti izazov okušati se u drugačijem repertoaru od onoga kakav nudi vlastiti ansambl, a mladima pružiti šansu za početak trajanja na kazališnim daskama. Nabrojimo li njihova imena, abecednim redom, jasno je kako se radi o plejadi izuzetnih umjetnika koji su svojim nekadašnjim ili redovnim sudjelovanjem oblikovali umjetnički izričaj današnje Moruzgve:  Iva Babić, Ana Begić, Linda Begonja, Goran Bogdan, Ines Bojanić, Lada Bonacci, Nataša Dangubić, Nataša Dorčić, Petra Dugandžić, Dado Ćosić, Mila Elegović, Biserka Ipša, Nataša Janjić, Pero Jurčić, Luka Juričić, Nela Kocsis, Vinko Kraljević, Zrinka Kušević, Marinko Leš, Daria Lorenzi Flatz, Ana Maras Harmander, Anita Matić Delić, Ksenija Marinković, Vanja Matujec, Iva Mihalić, Jelena Miholjević, Sanja Milardović, Barbara Nola, Ecija Ojdanić, Luka Petrušić, Siniša Popović, Amanda Prenkaj, Petra Radin, Erna Rudički, Slavko Sobin i Hrvoje Zalar.

Ništa od svega toga ne bi bilo moguće bez onog početnog entuzijazma i ljubavi, pokretačke snage koju je osnivačica Moruzgve, Ecija Ojdanić, upisala u temelje svoje kazališne kuće bez stalne adrese. Taj imaginarni prostor koji se u početku gradio u gerilskim uvjetima dnevnih boravaka, danas je stvarniji od snova na kojima počiva. Rastom koji je započeo s nekadašnjih 50, a današnjih 150 izvedbi godišnje, publikom koja do ovog trenutka ukupno broji oko 42000 gledatelja, kvalitetom predstava te zastupljenosti na širokom području igre, na svoj tek deseti rođendan Moruzgva dobija jasne konture jednog od vodećih nezavisnih kazališta u Hrvatskoj.  

I za kraj ovog pogleda unatrag, koji je, naravno, samo još jedan od Moruzgvinih početaka, može se zaključiti kako i kazalište s ovakvim životopisom godine ne čine starijim, nego boljim o čemu svjedoče nebrojene nagrade.