Knjige

Nova izdanja u Maloj knjižnici DHK

U Maloj knjižnici DHK izašli su novi naslovi trojice autora: Marka Grčića, Mladena Machieda i Romana Karlovića.
Marko Grčić: Tri hrvatske nostalgije
Ovaj je ekstenzivni, elaborirani i razrađeni esej nastao na temelju čitanja hrvatske književnosti, i pronalaženja u njoj specifične teme nostalgije, sjećanja, sjete. Grčićeva je sposobnost asocijacije i povezivanja naizgled neobičnih i nespojivih fenomena itekako poznata hrvatskim čitateljima, pa je to slučaj i u ovoj knjizi. Izdvajajući tek naizgled jedan fenomen kao supstrat iz različitih literarnih opusa i poetika, autor podastire cijeli niz originalnih opservacija o hrvatskom identitetu, nacionalnoj povijesti, kulturi, politici, društvu – uopće ono što se može nazvati duhovni svijet hrvatskog čovjeka. Grčićevo pisanje odlikuje visoki stupanj stilskoga umijeća i arheologije znanja, tako da je i ovaj veliki esej zrcalo njegove mudrosti i poruka (bez nadređenih pouka) svakome onome koji želi proniknuti u um i duh nacionalnog bića. Treba spomenuti da je tekst premrežen i komparativnom vizurom, svojevrsnom rešetkom stranih utjecaja i veza koji se osjete u razgradnji nostalgičarskog fenomena.

 


Mladen Machiedo: Campanina bijela noć
Posrijedi je radiodramski tekst raspodijeljen u 20 sekvencija, a tematizira pojavu i značenje talijanskoga pjesnika Dina Campane, tzv. vizionarskoga pjesnika čiji je poetski svijet bitno obilježen slojevima neodređenosti između snovitih i zbiljskih trenutaka. Tekst drame je izveden, uz poneko skraćenje, u emisiji Forum Hrvatskoga radija 3 (urednica Biljana Romić), četveroglasno (1 ženski glas i 3 muška, uključivši i autorov), 26. studenog 2011. Treba reći da je svaka od 20 sekvencija razložno odabrana ne bi li se na taj način približile biografija i poetika Dina Campane u njihovoj neponovljivoj, analognoj centrifugalnosti, tipičnoj za (već nedohvatan!) modernizam s početka 20. stoljeća. U formalnom i tehničkom smislu, riječ je o drami-eseju, o kolažu poetskih i putopisnih fragmenata različitih autora i zapisa iz korespondencije samoga Campane sa njegovim suvremenicima. Zamjetljiva je konstrukcija sramska forma, polifoničnost glasova i likova i mijeđšanje žanrovskih supstrata. U vrijeme kada radio-drama gotovo nestaje kao žanr, ovaj se tekst doima kao njezina posljednja linija obrane, napisana inteligentno i s vidljivim poznavanjem radiofonske dramaturgije.


Roman Karlović: Gnostički strojevi
Roman Karlović dokazani je i višestran stvaralac. Prevoditelj, pjesnik, vrstan esejist, vrhunski erudit, i u ovoj zbirci poetsko proznih zapisa očituje višestruke poticaje svome pjesničkom projektu. Ishodišni sloj sačinjavaju: kontekst antičke kulture, starogrčki mitemi, legendarni staroheladski književni likovi, situacije znane iz klasičnih epova. Na drugoj strani je suvremena pjesnička svijest, cinična, opterećena mrakom stoljeća koja su slijedila, iskustvom kolektivne opačine i patnje povijesnog čovječanstva. Vratiti se tom ishodištu rječnikom suvremena pjesničkog senzibiliteta znači obaviti dvostruku intelektualnu operaciju. Spoj uzvišena i banalna na joyceovski način suvremeni svijet pretvara u mitski predio, pridodajući njegovoj sivoći i banalnosti zloguke slojeve tragičkoga, a tragičkome obnavlja aktualitet. Pjesnički subjekt, obremenjen iskustvom i senzibilitetom suvremenosti, razgovarajući izravno s tradicijom jezikom cinizma proizašlog iz poputbine tisućljetnog iskustva patnje, besmisla i praznine, vlastitom negacijom paradoksalno potvrđuje antički mitski krajolik kao prostor anticipacije svega tragičnog i mučnog u povijesti zapadne uljudbe, ali i kolijevku iz koje proizlazi sve dobro i loše u tradicijskom kolektivnom identitetu zapadnoga čovjeka.