Kazalište

Premijera opere Figarov pir u HNK u Zagrebu

subotu, 6. veljače 2016. godine održana je premijera opere Figarov pir Wolfganga Amadeusa Mozarta u sklopu obilježavanja 260-e obljetnice Mozartova rođenja. Dirigentica je Natalie Murray Beale, a redatelj Mauricio García Lozano. Scenograf je Jorge Ballina, kostimografkinja Eloise Kazan, asistent dirigenta je Josip Šego, asistentica redatelja Martina Zdilar Sertić, scenski pokret potpisuje Ronald Savković, oblikovatelj svjetla je Aljaž Zalatel, a studij zbora vodi Nina Cossetto.

Nastupaju: Matija Meić i Siniša Štork kao Figaro, Ljubomir Puškarić i Davor Radić kao Conte, Tamara Franetović – Felbinger i Adela Golac Rilović kao Contessa, Marija Kuhar Šoša i Tanja Ruždjak kao Susanna, Jelena Kordić i Martina Menegoni kao Cherubino, Diana Hilje, Helena Lucić Šego i Dubravka Šeparović Mušović kao Marcelina, Ivica Čikeš i Ivica Trubić kao Don Bartolo, Nikša Radovanović i Božimir Lovrić kao Don Basilio, Dario Čurić i Tvrtko Stipić kao Don Curzio, Anabela Barić i Martina Klarić kao Barbarina, Antonio Brajković i Alen Ruško kao Antonio uz Orkestar i zbor opere Hrvatskog narodnog kazališta.

Radnja opere u četiri čina Figarov pir zapliće se zbivanjima oko grofa Almavive, koji je očaran Susannom, sobaricom svoje supruge, kojoj želi nametnuti ius primae noctis, odnosno zavesti je u noći njezina vjenčanja. U radnji kompliciranoga i pomalo neobičnoga zapleta, tijekom kojega žene i muškarci proživljavaju dan ispunjen neodoljivom strašću, odvija se mnoštvo dramatičnih, ali i komičnih događaja na čijem se kraju podanici pokažu kao veća gospoda nego njihovi  gospodara. Cijela priča može biti pročitana kao metafora različitih faza ljubavi: paž Cherubino i Barbarina predstavljaju nezrelu ljubav, Susanna i Figaro tek procvalu ljubav, Grof i Grofica ljubav koju je nagrizlo vrijeme, a Marcellina i Don Bartolo zrelu ljubav. Prema istoimenoj Beaumarchasovoj komediji i iznimnom libretu Lorenza da Pontea, opera je praizvedena u Beču 1. svibnja 1786. te je stekla golemu popularnost, unatoč tome što je prvotno izvedena samo devet puta jer se otvoreno izrugivala višoj klasi. Postala je jedno od najuspješnijih Mozartovih djela te se smatra kamenom temeljcem standarnih opernih repertoara.